četvrtak, 22. rujna 2011.

Terapija


Sprema nam se belaj. To je neupitno. Sada je samo pitanje hoćemo li manje ili više fasovati.

Na žalost (veeeliku žalost) gradacija stupnja fasovanja ovisi o političkim odlukama. Političke odluke su vođene političkim, a ne ekonomskim motivima. Ima samo jedan problem, a taj problem je velik. Bliže nam se izbori. Što to konkretno znači za nas? Par bitnih stvari:

a) toviti ćemo prasića pred sam Božić (razne beneficije širokom krugu glasačkog tijela) što će nam se u budućnosti odbiti o glavu
b) povećanje državne potrošnje (zar već sada udio državne potrošnje u strukturi BDP-a nije pretjerana?!) koja će se financirati novim zaduživanjem ili povećanjem poreza
c) Zadnjih već par tjedana (mjeseci) se ne radi ništa radi izbora – nakon što prođu izbori nova Vlada će tražiti genetlemanskih 100 dana poštede (100 dana = 3 mjeseca i 10 dana i već smo u drugom kvartalu 2012-te). Drugim riječima nema nikoga za kormilom do drugog kvartala 2012. Pardon. Osobe koje su za kormilom su se spustile u potpalublje i dodvoravaju se mornarima natankavajući ih lošim rumom.
d) Ovo je prokleto krivo vrijeme za takve poteze… ovu točku „d)“ sada mogu baciti na copy/paste jedno malu milijardu puta.

Cijeli svijet strepi gdje će se otvoriti nova crna rupa u svjetskoj ekonomiji koja će usisati ovo malo zdrave privrede što je ostalo. Gledaju kako začepiti i pokrpati rupe u brodu koji pušta na sve strane. Trude se svatko na svoj način.

Što se zbiva u RH? Unajmili smo bend koji će svirati do kraja. Lijepo je tonuti uz zvuke violine. Plemenitije u svakom slučaju nego uz note koje izlaze iz harmonike. Slikovito: Hrvatskoj privredi je dijagnosticiran terminalni stadij raka pluća, kosti, jetre, mozga (slobodno nastavite niz nekim gadnim boleštinama). Doktori su, umjesto da napadnu iz svih oružja i krenu u liječenje operativnim zahvatima kako bi otklonili tumor, propisali lijek koji pacijenta najmanje boli -> dali su mu podrezati malo noktiće na prstima i poslali su ga na frizuru.

Što želim reći? Pacijent je glup. Ne poznaje medicinu. Zato je i došao kod doktora. E sada, treba li se doktor dodvoravati pacijentu kako ga ne bi boljelo ili treba prepisati terapiju koja će ga spasiti (ma koliko god ona bila neugodna)?

nedjelja, 4. rujna 2011.

Izbori 2011


Danas sam gledao prepucavanje stranačkih lidera o crvenima i crnima. Tko je bio ustaša, a tko partizan?! Bljuje mi se od toga. Ostavite paletu boja tamo gdje joj je i mjesto -> u ropotarnici povijesti. Napravite okvir u kojem Hrvatska može postati država koju ne bi od muke htio napustiti i pobjeći u svijet svaki put kada otvorim novine ili pogledam Dnevnik na TV-u (a to radim na dnevnoj razini, više puta).

Kome dajem glas na sljedećim izborima? Čvrsto obećavam dati svoj glas onoj političkoj opciji koja će svoj program temeljiti na tome da ne dobije izbore 2015. Kako to mislim? Pa vrijeme ja da netko napokon napravi nešto u ovoj (ne)sretnoj državi. Tako nešto je moguće samo kroz nepopularne mjere. Koliko nepopularne? Nepopularnije od četverookog geek-a iz srednje škole koji je nosio željezni aparatić za zube i nije imao prijatelja.

Zainteresirati će me oni koji će:

a) Smanjiti količinu gladnih usta na državnoj sisi. Jup imati ćemo povećanje nezaposlenosti. Za koliko treba smanjiti broj gladnih usta? Po meni toliko da će Severina ponovo izvaditi brojčani broš i okačiti isti na lijevu sis... hmmm lijevi rever kostima. To i dalje smatram boljom opcijom nego ovo stanje limba neefikasnosti. Bolje je imati veću stopu nezaposlenosti s većom efikasnošću zaposlenih. Efikasnost zaposlenih će iznjedriti nova radna mjesta i mogućnosti za nezaposlene. Ne danas. A bome ni sutra. Ali ako gledamo na duži rok svima će nam biti bolje.

b) Preraspodijeliti postojeće iznose u proračunu. Nitko me ne može uvjeriti da u RH proračunu nema para. Ima ga k'o blata. Ono što je problem je distribucija istog. Kako se može dogoditi da vozač tramvaja (javni sektor) ima veću plaću nego profesor u školi(javni sektor)? Da smo jasni odmah u startu. Ne podcjenjujem ničiji posao. Smatram da je vozač tramvaja koji časno, pravedno i pošteno radi svoj posao više koristi društvu nego broker upitnog morala. Pa ljudi moji, ukoliko nova generacija ne bude pametnija od prijašnje onda civilizacija kao takva nazaduje. Ukoliko je pametnija -> napreduje. Nove generacije obrazuju učitelji(ce), profesori(ce). Nije bilo teško zar ne? Da ne obrazlažem detalje nabrajam još koju profesiju koja je potplaćena: doktori, suci, policajci, inžinjeri, regulatori raznih tržišta, defektolozi, pedagozi, umjetnici... za sve one koji će stajati na katrigi negdje u parku na predizbornom skupu i vikati "Od kuda Jakove moj da pripravimo novac? Od kuda? kukulele jedva da i ovo namaknemo." predlažem da malo prohodaju kroz državnu administraciju i popričaju s ljudima. Ne sa voditeljima tih ureda. Oni nisu meritorni jer im samo koljena vire iz... Neka pitaju "obične" zaposlenike gdje curi i gdje šteka. Iznenadili bi se koje bi odgovore mogli sve dobiti. Mogu prohodati i kroz tunele. Po cijenama ispada kao da ih je Van Gogh osobno bojao. Više puta...

c) Smanjiti broj umirovljenika u RH. I ne, ne govorim da treba ljude ubijati. Želim reći da ovakva količina umirovljenika u RH nije normalna. Ukoliko su ljudi dobili pravo za umirovljenje po suludim zakonima te iste zakone treba promijeniti te ljude koji su radno sposobni vratiti nazad u pogon. Ovakva struktura će nas uništiti. Dugoročno (a čini se i kratkoročno) neodrživo. Prof. Akrap s Ekonomskog fakulteta je davnih dana lijepo primijetio "...Demografska struktura je takva. Penzića je jednostavno brojčano puno. Zato i imaju predstavnike u Saboru RH. Vas studenata i mladih brojčano nema. Zato ni nemate nekoga tko se može u Saboru Šeksu buniti za vaša prava." BONUS: Onima koji mi obećaju (i sprovedu u djelo) povećanje izdvajanja za II. stup s 5% na 15% obećavam nagovaranje svih bližnjih da im daju glas.

d) Maknuti hrđu s pravosudnog sustava. Zakoni sada postoje. Dosta su moderni. Dapače kompletno su Europejski. Tako su schick (nadam se da se tako speluje). Zašto se ne provode u praksi?

e) Od nacionalnih interesa javni radovi (upogoniti/dovršiti): Pelješki most, autocesta do Dubrovnika, riječni plovni putovi (svi mogući), plinovodi, modernizirati (do krajnjih granica) luku u Rijeci i Pločama, obnovljivi izvori energije, modernizacija bolnica, škola, dječijih vrtića. Ne mora to država financirati. Postoji nešto što se zove javno privatno partnerstvo, koncesija i sl.

f) Modernizirati fiskalni sustav i smanjiti porezno opterećenje. Uvesti flate-rate oporezivanje, smanjiti porezne stope i parafiskalna davanja (parafiskalna davanja zvuči tako profesionalno i misteriozno - zapravo nije ništa fancy ni pametno - ukoliko ne znate što znači pitajte google). Na taj način će se gospodarstvo razmahati. Jup imati ćemo manje porezne stope, ali veću poreznu bazu. Ne treba imati doktorat na Harvardu da se skonta kako efekt uzimanja 10% (10HRK) od 100 HRK može biti puno bolji nego uzimanje 23% (8HRK) od 34,78HRK. Sapienti sat(!)

g) Svakoga tko koči razvoj business-a (tržišnog, kulturnog, dječjeg, neprofitnog...) natjeraju da pojede puno pršuta i sira te mu ne daju ništa za piti neko duže vrijeme.

Nema puno točaka. Mislim da je ovo i više nego dosta. Neka se sjete onog četverookog nepopularnog s početka priče. Onda neka pogledaju sliku Gatesa, Jobsa, Zuckerberga, Bransona, Pagea, Brina iz srednjoškolskih dana... Ti ziher nisu imali prijatelja u srednjoj, a ako je suditi po njihovom izgledu čak je i pesonja kojeg su dobili za rođendan preferirao jutarnju šetnju odraditi s nekim drugim. Danas? Vladaju svijetom.