subota, 12. studenoga 2011.

U izradi...

Kao što ste mogli vidjeti nemam novih postova u zadnje vrijeme (usprkos vrlo interesantnim zbivanjima u EU o kojima bi toliko volio pričati). Nije bez razloga. 

Osoba koja me podosta poticala na pisanje ovog bloga (tnx Danijel) je ispravno rekla "...moraš biti konstantan i držati tempo. Svaki ponedjeljak novi post koliko god bilo naporno. Ako te nema jedan tjedan gotov si, ne postojiš.". Jednako tako je rekao da shvaća kako blog ovog tipa može biti škakljive naravi uz novog poslodavca i da ga je bolje zamrznuti na neko vrijeme...

Daljnje pisanje bloga bi me moglo dovesti u sukob sa sigurnosnim pravilima, zahtjevima o neovisnosti, risk managementom i ostalim procedurama na koje jako pazi moj novi poslodavac...

Slijedom rečenog neko vrijeme se moje umotvorine neće rađati na ovom mjestu.

Tnx na razumijevanju.

Jakov


ponedjeljak, 10. listopada 2011.

Prosvjedi na Wall Streetu

Mene interesira kako to da sami protesti prolaze relativno nezapaženo u svjetskim medijima (traju već negdje 4 tjedna ako se ne varam) u odnosu na relativno vrijeme posvećeno raznim nebitnim stvarim koje se u svakodnevnim novostima prikazuju.

Zanima me rasplet događaja... Kolike su im šanse da promijene nešto? Manje više većina ljudi kada ih vidi odmahne rukom i ne razmišlja o priključenju. Hoće li skupiti kritičnu masu istomišljenika (odnosno zašto već nije)?




nedjelja, 2. listopada 2011.

Investiranje u praksi


Imam jednu sjajnu, sigurnu, investicijsku priliku u ovim turbulentnim vremenima. Vremenski horizont investiranja 4. Prosinca 2011.

Ulaganje u čepiće za uši.

Naime, kako smo bliže izborima u RH potrebno je naći način kako se očuvati od audio gluposti ekonombinacija izgovorenih od stranačkih lidera koje će okupirati medije. Dodatno, svakome kome darujete čepiće za uši biti će vam beskrajno zahvalan i vjerojatno predložiti da u bližoj budućnosti neka ulica u gradu ponese vaše ime (nemonetarni benefiti investicije).

četvrtak, 22. rujna 2011.

Terapija


Sprema nam se belaj. To je neupitno. Sada je samo pitanje hoćemo li manje ili više fasovati.

Na žalost (veeeliku žalost) gradacija stupnja fasovanja ovisi o političkim odlukama. Političke odluke su vođene političkim, a ne ekonomskim motivima. Ima samo jedan problem, a taj problem je velik. Bliže nam se izbori. Što to konkretno znači za nas? Par bitnih stvari:

a) toviti ćemo prasića pred sam Božić (razne beneficije širokom krugu glasačkog tijela) što će nam se u budućnosti odbiti o glavu
b) povećanje državne potrošnje (zar već sada udio državne potrošnje u strukturi BDP-a nije pretjerana?!) koja će se financirati novim zaduživanjem ili povećanjem poreza
c) Zadnjih već par tjedana (mjeseci) se ne radi ništa radi izbora – nakon što prođu izbori nova Vlada će tražiti genetlemanskih 100 dana poštede (100 dana = 3 mjeseca i 10 dana i već smo u drugom kvartalu 2012-te). Drugim riječima nema nikoga za kormilom do drugog kvartala 2012. Pardon. Osobe koje su za kormilom su se spustile u potpalublje i dodvoravaju se mornarima natankavajući ih lošim rumom.
d) Ovo je prokleto krivo vrijeme za takve poteze… ovu točku „d)“ sada mogu baciti na copy/paste jedno malu milijardu puta.

Cijeli svijet strepi gdje će se otvoriti nova crna rupa u svjetskoj ekonomiji koja će usisati ovo malo zdrave privrede što je ostalo. Gledaju kako začepiti i pokrpati rupe u brodu koji pušta na sve strane. Trude se svatko na svoj način.

Što se zbiva u RH? Unajmili smo bend koji će svirati do kraja. Lijepo je tonuti uz zvuke violine. Plemenitije u svakom slučaju nego uz note koje izlaze iz harmonike. Slikovito: Hrvatskoj privredi je dijagnosticiran terminalni stadij raka pluća, kosti, jetre, mozga (slobodno nastavite niz nekim gadnim boleštinama). Doktori su, umjesto da napadnu iz svih oružja i krenu u liječenje operativnim zahvatima kako bi otklonili tumor, propisali lijek koji pacijenta najmanje boli -> dali su mu podrezati malo noktiće na prstima i poslali su ga na frizuru.

Što želim reći? Pacijent je glup. Ne poznaje medicinu. Zato je i došao kod doktora. E sada, treba li se doktor dodvoravati pacijentu kako ga ne bi boljelo ili treba prepisati terapiju koja će ga spasiti (ma koliko god ona bila neugodna)?

nedjelja, 4. rujna 2011.

Izbori 2011


Danas sam gledao prepucavanje stranačkih lidera o crvenima i crnima. Tko je bio ustaša, a tko partizan?! Bljuje mi se od toga. Ostavite paletu boja tamo gdje joj je i mjesto -> u ropotarnici povijesti. Napravite okvir u kojem Hrvatska može postati država koju ne bi od muke htio napustiti i pobjeći u svijet svaki put kada otvorim novine ili pogledam Dnevnik na TV-u (a to radim na dnevnoj razini, više puta).

Kome dajem glas na sljedećim izborima? Čvrsto obećavam dati svoj glas onoj političkoj opciji koja će svoj program temeljiti na tome da ne dobije izbore 2015. Kako to mislim? Pa vrijeme ja da netko napokon napravi nešto u ovoj (ne)sretnoj državi. Tako nešto je moguće samo kroz nepopularne mjere. Koliko nepopularne? Nepopularnije od četverookog geek-a iz srednje škole koji je nosio željezni aparatić za zube i nije imao prijatelja.

Zainteresirati će me oni koji će:

a) Smanjiti količinu gladnih usta na državnoj sisi. Jup imati ćemo povećanje nezaposlenosti. Za koliko treba smanjiti broj gladnih usta? Po meni toliko da će Severina ponovo izvaditi brojčani broš i okačiti isti na lijevu sis... hmmm lijevi rever kostima. To i dalje smatram boljom opcijom nego ovo stanje limba neefikasnosti. Bolje je imati veću stopu nezaposlenosti s većom efikasnošću zaposlenih. Efikasnost zaposlenih će iznjedriti nova radna mjesta i mogućnosti za nezaposlene. Ne danas. A bome ni sutra. Ali ako gledamo na duži rok svima će nam biti bolje.

b) Preraspodijeliti postojeće iznose u proračunu. Nitko me ne može uvjeriti da u RH proračunu nema para. Ima ga k'o blata. Ono što je problem je distribucija istog. Kako se može dogoditi da vozač tramvaja (javni sektor) ima veću plaću nego profesor u školi(javni sektor)? Da smo jasni odmah u startu. Ne podcjenjujem ničiji posao. Smatram da je vozač tramvaja koji časno, pravedno i pošteno radi svoj posao više koristi društvu nego broker upitnog morala. Pa ljudi moji, ukoliko nova generacija ne bude pametnija od prijašnje onda civilizacija kao takva nazaduje. Ukoliko je pametnija -> napreduje. Nove generacije obrazuju učitelji(ce), profesori(ce). Nije bilo teško zar ne? Da ne obrazlažem detalje nabrajam još koju profesiju koja je potplaćena: doktori, suci, policajci, inžinjeri, regulatori raznih tržišta, defektolozi, pedagozi, umjetnici... za sve one koji će stajati na katrigi negdje u parku na predizbornom skupu i vikati "Od kuda Jakove moj da pripravimo novac? Od kuda? kukulele jedva da i ovo namaknemo." predlažem da malo prohodaju kroz državnu administraciju i popričaju s ljudima. Ne sa voditeljima tih ureda. Oni nisu meritorni jer im samo koljena vire iz... Neka pitaju "obične" zaposlenike gdje curi i gdje šteka. Iznenadili bi se koje bi odgovore mogli sve dobiti. Mogu prohodati i kroz tunele. Po cijenama ispada kao da ih je Van Gogh osobno bojao. Više puta...

c) Smanjiti broj umirovljenika u RH. I ne, ne govorim da treba ljude ubijati. Želim reći da ovakva količina umirovljenika u RH nije normalna. Ukoliko su ljudi dobili pravo za umirovljenje po suludim zakonima te iste zakone treba promijeniti te ljude koji su radno sposobni vratiti nazad u pogon. Ovakva struktura će nas uništiti. Dugoročno (a čini se i kratkoročno) neodrživo. Prof. Akrap s Ekonomskog fakulteta je davnih dana lijepo primijetio "...Demografska struktura je takva. Penzića je jednostavno brojčano puno. Zato i imaju predstavnike u Saboru RH. Vas studenata i mladih brojčano nema. Zato ni nemate nekoga tko se može u Saboru Šeksu buniti za vaša prava." BONUS: Onima koji mi obećaju (i sprovedu u djelo) povećanje izdvajanja za II. stup s 5% na 15% obećavam nagovaranje svih bližnjih da im daju glas.

d) Maknuti hrđu s pravosudnog sustava. Zakoni sada postoje. Dosta su moderni. Dapače kompletno su Europejski. Tako su schick (nadam se da se tako speluje). Zašto se ne provode u praksi?

e) Od nacionalnih interesa javni radovi (upogoniti/dovršiti): Pelješki most, autocesta do Dubrovnika, riječni plovni putovi (svi mogući), plinovodi, modernizirati (do krajnjih granica) luku u Rijeci i Pločama, obnovljivi izvori energije, modernizacija bolnica, škola, dječijih vrtića. Ne mora to država financirati. Postoji nešto što se zove javno privatno partnerstvo, koncesija i sl.

f) Modernizirati fiskalni sustav i smanjiti porezno opterećenje. Uvesti flate-rate oporezivanje, smanjiti porezne stope i parafiskalna davanja (parafiskalna davanja zvuči tako profesionalno i misteriozno - zapravo nije ništa fancy ni pametno - ukoliko ne znate što znači pitajte google). Na taj način će se gospodarstvo razmahati. Jup imati ćemo manje porezne stope, ali veću poreznu bazu. Ne treba imati doktorat na Harvardu da se skonta kako efekt uzimanja 10% (10HRK) od 100 HRK može biti puno bolji nego uzimanje 23% (8HRK) od 34,78HRK. Sapienti sat(!)

g) Svakoga tko koči razvoj business-a (tržišnog, kulturnog, dječjeg, neprofitnog...) natjeraju da pojede puno pršuta i sira te mu ne daju ništa za piti neko duže vrijeme.

Nema puno točaka. Mislim da je ovo i više nego dosta. Neka se sjete onog četverookog nepopularnog s početka priče. Onda neka pogledaju sliku Gatesa, Jobsa, Zuckerberga, Bransona, Pagea, Brina iz srednjoškolskih dana... Ti ziher nisu imali prijatelja u srednjoj, a ako je suditi po njihovom izgledu čak je i pesonja kojeg su dobili za rođendan preferirao jutarnju šetnju odraditi s nekim drugim. Danas? Vladaju svijetom.

subota, 27. kolovoza 2011.

Koliko su banke krive?

Banke (kao i većina kompanija neovisno o sektoru i polju rada) tjerane željom da se dodvore i dođu korak bliže njegovom visočanstvu profitu spremne su učiniti svašta. Normalno sve u granicama pozitivnih zakonskih propisa. Nije im u interesu kršiti zakon. Regulator ima veliku šibu kojom pecne bez greške.

Što su napravile? Ništa strašno. Uzele su VEEELIKU (caps lock ciljano) vrećicu najslađih bombona (krediti) i otišle na odijel za dijabetičare (građani i poduzeća) gdje su prva dva bombobona dala džabe, a vrećicu naplatila (normalno u skladu s Zakonom). Dijabetičari su koketirali s prva dva bonkasa i nakon toga pazarili cijelu vrećicu. Banke otišle domaM s dva zlatnika u đepetu.

Tko je kriv? Kreditne institucije koje su s vrećicom bombona došle na odijel dijabetičara ili dijabetičari koji su pokleknuli i potamanili zabranjeno slatko? Opala. Zanimljiva situacija. Gdje je u cijeloj priči doktor (država) koji je trebao educirati dijabetičara da ne može klapiti slatko jer mu škodi? Gdje je stražar (regulator) koji je trebao spriječiti slastičara da uđe na odjel jer zna da su pacijenti slabi?

Moj stav je slijedeći. Sustav je krivo postavljen. U tom cijelom sustavu svatko mora snositi dio odgovornosti. Slastičari, dijabetičari, doktori, stražari. Svi su se izgubili u slatkom oblaku lažne sigurnosti.

Nešto što je zakonski dozvoljeno ne mora biti dobro. Za vrijeme vladanja Adija (onaj striček iz Njemačke sa specifičnim brčićima) Zakon je dozvoljavao/nalagao monstruozne stvari. Po meni su oni koji su direktno kršili zakon i odbijali diskriminirati ljude na temelju rase/vjeroispovjesti/nacionalnosti bili heroji. Svatko je mogao reći "ali po zakonu je to dozvoljeno". I pravno bi bio u pravu. Zato volim raditi razliku između prava i pravde. Ono što je pravno ispravno zdravom razumu i pravdi može biti krajnje neprihvatljivo.

Živo me zanima vaše mišljenje. Bacite komentar. Anonimno, pod pseudonimom, punim imenom i prezimenom kako god. Nema cenzure. Transparentnost je buzzword.






petak, 19. kolovoza 2011.

Kako trošimo tuđe (n)ovce

Potrošačko smo društvo. To je neupitno. Trošimo dok imamo. Kada nestane -> posudimo. Ne želimo se valjda odreći teško stečene navike. Kolektivna manija. "Keeping up with the Joneses" bi bila fraza u engleskom jeziku. U RH ga možemo prevesti u duhu jezika i mentalitetu ljudi kao "Bolji od Anđelka". Označava zdrav kompetitivan susjedski duh. Razvio se u zapadnoj civilizaciji, mi smo ga prilagodili našem krajobrazu. U svojoj suštini označava sljedeće: Anđelko je kupio nova kola. Mercedes. Ima 250 konja. Ja kao njegov susjed ne samo da ga moram pratiti nego bi trebao biti i bolji(!). Odluka je jasna. Prodajem svoj Audi s 200 konja (dvije godine star) i kupujem BMW s 301 konjem (300 ispod prednje haube, 1 iza volana). Normalno, čudotvorni zeleni borić okačen o retrovizor te vunena presvlaka volana uključena. Nemam (n)ovaca da platim razliku. Niđe veze. Ima u banci (n)ovaca. Uzeti ću od tamo. Kamata je jeftina cijena pogleda na Anđelkovo zeleno lice od zavisti kad ujutro vidi parkiranu bemburu ispred garaže.

Složiti ćemo se oko jednoga: kompanije stvaraju radna mjesta, dodanu vrijednost, isplaćuju plaće i sl. Kako bi kompanije radile one trebaju (n)ovce. Gledajmo na novac kao na krv. Krv mora kolati nekim sustavom. Neka banke po tom pitanju onda budu krvožilni sustav. Nisam prvi koji se sjetio ove usporedbe. Mislim da vrlo plastično i jasno odražava stvarnost. Ukoliko kompanije dobivaju (n)ovce/krv mogu raditi i rasti. Kada rastu, one i zapošljavaju. Kada zapošljavaju veća količina ljudi ima primanja. S većom količinom zaposlenih ljudi koji primaju plaću Država može naplatiti više poreza (npr kroz porez na dohodak ili porez na potrošnju kada se te plaće troše). Svi sretni i zadovoljni. Gdje šteka? U strukturi plasmana (n)ovca / krvi u RH.

Bacamo oko na zadnje podatke koje je objavila Hrvatska Narodna Banka o strukturi odobrenih kredita u RH na datum 30.06.2011. (izvor www.hnb.hr)


  • Krediti državnim jedinicama - 39.195.713.000 HRK - 14,26%
  • Krediti financijskim institucijama - 6.111.911.000 HRK - 2,22%
  • Krediti trgovačkim društvima - 104.793.946.000 HRK - 38,13%
  • Krediti neprofitnim institucijama - 856.157.000 HRK - 0,31%
  • Krediti stanovništvu - 121.333.748.000 HRK - 44,15%
  • Krediti nerezidentima - 2.516.034.000 HRK - 0,92%
  • UKUPNO ODOBRENI KREDITI - 274.807.509.000 HRK - 100%
Prvo što opasno bode u oko je kuda krvožilni sustav usmjerava krv? Po mom mišljenju 58% ide u dijelove organizma (država, stanovništvo, neprofitne institucije) koji nisu u poziciji napraviti gospodarski zamašnjak i razvoj. Kompanije dobivaju samo 38% tog novca. Bacimo oko na što to stanovništvo troši (n)ovce.
  • Stambeni krediti - 57.952.033.000 HRK - 47,76%
  • Hipotekarni krediti - 3.046.195.000 HRK - 2,51%
  • Krediti za kupnju automobila - 5.389.084.000 HRK - 4,44%
  • Krediti po kreditnim karticama - 4.097.665.000 HRK - 3,38%
  • Ostali krediti stanovništvu - 50.848.771.000 HRK - 41,91%
  • UKUPNO KREDITI STANOVNIŠTVU - 121.333.748.000 HRK - 100,00%
Jasnije? 50% odobrenih kredita stanovnišvtu je nenamjenski (kredit za kupnju automobila smatram u RH nenamjenskim). Te (n)ovce ekipa troši manje više na proizvode koji se ne proizvode u RH poput novih TV-a, automobila, raznih krpica i sl. Laganom matematikom dolazimo do informacije kako je 21% svih kredita u RH odobreno nenamjenski(!) 

Pale se lampice? Pa trebale bi. Ali ne one male crveno/zelene. Trebale bi se upaliti velike neonske s zvučnim sirenama. (N)ovce/krv je sustav usmjerio u dijelove organizma koji nisu u funkciji održavanja i rasta sustava. Slikovito? 21% krvi (nenamjenski krediti) je usmjereno u dlake na nožnom palcu organizma zvanog RH. 38% je usmjereno prema srcu, mozgu, plućima... Dugoročno održivo? I don't think so...

I tako je Anđelko zelen od zavisti zbog novog BMW-a s 300 konja (vozačko sjedalo prazno) odlučio da je vrijeme za djelovanje. Neće njega neki Joneses j***vati. Kompanije plaču o nekakvoj nelikvidnosti i manjku (n)ovaca/krvi, kako su im visoke kamatne stope na tržištu, moraju otpuštati, smanjivati plaće i sl. Momčini poput Anđelka ni dvoznamenkasta kamatna stopa ne predstavlja problem. Ima sjajnu ideju. Kad je već u banci uzeti će malo veći kredit nego što mu treba za nova kola. Razliku će uložiti u diJonice, novi TV, stereo uređaje, a ostatak u vunene kockice za retrovizor automobila (nije uključeno u standardnu opremu). 

Na kraju će se čuditi k'o pura dreku kada dobije otkaz i nađe se u situaciji da ne može vraćati rate kredita. Ne znam samo čemu se treba čuditi. Dijelovi organizma koji su Anđelku trebali omogućiti posao i stalna primanja su ostali bez (n)ovaca/krvi. Na izdisaju su i imaju tendenciju smanjivanja. Neki Hans iz Šlaba-laba-dorfa je dobio posao jer je Anđelko trošio. Šteta što RH ne proizvodi ništa što bi taj isti Hans kupio. Tada bi i Anđelko iz Čekrčića Donjih imao posao.