Koliko su banke krive?

Banke (kao i većina kompanija neovisno o sektoru i polju rada) tjerane željom da se dodvore i dođu korak bliže njegovom visočanstvu profitu spremne su učiniti svašta. Normalno sve u granicama pozitivnih zakonskih propisa. Nije im u interesu kršiti zakon. Regulator ima veliku šibu kojom pecne bez greške.

Što su napravile? Ništa strašno. Uzele su VEEELIKU (caps lock ciljano) vrećicu najslađih bombona (krediti) i otišle na odijel za dijabetičare (građani i poduzeća) gdje su prva dva bombobona dala džabe, a vrećicu naplatila (normalno u skladu s Zakonom). Dijabetičari su koketirali s prva dva bonkasa i nakon toga pazarili cijelu vrećicu. Banke otišle domaM s dva zlatnika u đepetu.

Tko je kriv? Kreditne institucije koje su s vrećicom bombona došle na odijel dijabetičara ili dijabetičari koji su pokleknuli i potamanili zabranjeno slatko? Opala. Zanimljiva situacija. Gdje je u cijeloj priči doktor (država) koji je trebao educirati dijabetičara da ne može klapiti slatko jer mu škodi? Gdje je stražar (regulator) koji je trebao spriječiti slastičara da uđe na odjel jer zna da su pacijenti slabi?

Moj stav je slijedeći. Sustav je krivo postavljen. U tom cijelom sustavu svatko mora snositi dio odgovornosti. Slastičari, dijabetičari, doktori, stražari. Svi su se izgubili u slatkom oblaku lažne sigurnosti.

Nešto što je zakonski dozvoljeno ne mora biti dobro. Za vrijeme vladanja Adija (onaj striček iz Njemačke sa specifičnim brčićima) Zakon je dozvoljavao/nalagao monstruozne stvari. Po meni su oni koji su direktno kršili zakon i odbijali diskriminirati ljude na temelju rase/vjeroispovjesti/nacionalnosti bili heroji. Svatko je mogao reći "ali po zakonu je to dozvoljeno". I pravno bi bio u pravu. Zato volim raditi razliku između prava i pravde. Ono što je pravno ispravno zdravom razumu i pravdi može biti krajnje neprihvatljivo.

Živo me zanima vaše mišljenje. Bacite komentar. Anonimno, pod pseudonimom, punim imenom i prezimenom kako god. Nema cenzure. Transparentnost je buzzword.

Kako trošimo tuđe (n)ovce

Potrošačko smo društvo. To je neupitno. Trošimo dok imamo. Kada nestane -> posudimo. Ne želimo se valjda odreći teško stečene navike. Kolektivna manija. "Keeping up with the Joneses" bi bila fraza u engleskom jeziku. U RH ga možemo prevesti u duhu jezika i mentalitetu ljudi kao "Bolji od Anđelka". Označava zdrav kompetitivan susjedski duh. Razvio se u zapadnoj civilizaciji, mi smo ga prilagodili našem krajobrazu. U svojoj suštini označava sljedeće: Anđelko je kupio nova kola. Mercedes. Ima 250 konja. Ja kao njegov susjed ne samo da ga moram pratiti nego bi trebao biti i bolji(!). Odluka je jasna. Prodajem svoj Audi s 200 konja (dvije godine star) i kupujem BMW s 301 konjem (300 ispod prednje haube, 1 iza volana). Normalno, čudotvorni zeleni borić okačen o retrovizor te vunena presvlaka volana uključena. Nemam (n)ovaca da platim razliku. Niđe veze. Ima u banci (n)ovaca. Uzeti ću od tamo. Kamata je jeftina cijena pogleda na Anđelkovo zeleno lice od zavisti kad ujutro vidi parkiranu bemburu ispred garaže.

Složiti ćemo se oko jednoga: kompanije stvaraju radna mjesta, dodanu vrijednost, isplaćuju plaće i sl. Kako bi kompanije radile one trebaju (n)ovce. Gledajmo na novac kao na krv. Krv mora kolati nekim sustavom. Neka banke po tom pitanju onda budu krvožilni sustav. Nisam prvi koji se sjetio ove usporedbe. Mislim da vrlo plastično i jasno odražava stvarnost. Ukoliko kompanije dobivaju (n)ovce/krv mogu raditi i rasti. Kada rastu, one i zapošljavaju. Kada zapošljavaju veća količina ljudi ima primanja. S većom količinom zaposlenih ljudi koji primaju plaću Država može naplatiti više poreza (npr kroz porez na dohodak ili porez na potrošnju kada se te plaće troše). Svi sretni i zadovoljni. Gdje šteka? U strukturi plasmana (n)ovca / krvi u RH.

Bacamo oko na zadnje podatke koje je objavila Hrvatska Narodna Banka o strukturi odobrenih kredita u RH na datum 30.06.2011. (izvor www.hnb.hr)

• Krediti državnim jedinicama - 39.195.713.000 HRK - 14,26%
• Krediti financijskim institucijama - 6.111.911.000 HRK - 2,22%
• Krediti trgovačkim društvima - 104.793.946.000 HRK - 38,13%
• Krediti neprofitnim institucijama - 856.157.000 HRK - 0,31%
• Krediti stanovništvu - 121.333.748.000 HRK - 44,15%
• Krediti nerezidentima - 2.516.034.000 HRK - 0,92%
• UKUPNO ODOBRENI KREDITI - 274.807.509.000 HRK - 100%

Prvo što opasno bode u oko je kuda krvožilni sustav usmjerava krv? Po mom mišljenju 58% ide u dijelove organizma (država, stanovništvo, neprofitne institucije) koji nisu u poziciji napraviti gospodarski zamašnjak i razvoj. Kompanije dobivaju samo 38% tog novca. Bacimo oko na što to stanovništvo troši (n)ovce.

• Stambeni krediti - 57.952.033.000 HRK - 47,76%
• Hipotekarni krediti - 3.046.195.000 HRK - 2,51%
• Krediti za kupnju automobila - 5.389.084.000 HRK - 4,44%
• Krediti po kreditnim karticama - 4.097.665.000 HRK - 3,38%
• Ostali krediti stanovništvu - 50.848.771.000 HRK - 41,91%
• UKUPNO KREDITI STANOVNIŠTVU - 121.333.748.000 HRK - 100,00%

Jasnije? 50% odobrenih kredita stanovnišvtu je nenamjenski (kredit za kupnju automobila smatram u RH nenamjenskim). Te (n)ovce ekipa troši manje više na proizvode koji se ne proizvode u RH poput novih TV-a, automobila, raznih krpica i sl. Laganom matematikom dolazimo do informacije kako je 21% svih kredita u RH odobreno nenamjenski(!) 

Pale se lampice? Pa trebale bi. Ali ne one male crveno/zelene. Trebale bi se upaliti velike neonske s zvučnim sirenama. (N)ovce/krv je sustav usmjerio u dijelove organizma koji nisu u funkciji održavanja i rasta sustava. Slikovito? 21% krvi (nenamjenski krediti) je usmjereno u dlake na nožnom palcu organizma zvanog RH. 38% je usmjereno prema srcu, mozgu, plućima... Dugoročno održivo? I don't think so...

I tako je Anđelko zelen od zavisti zbog novog BMW-a s 300 konja (vozačko sjedalo prazno) odlučio da je vrijeme za djelovanje. Neće njega neki Joneses j***vati. Kompanije plaču o nekakvoj nelikvidnosti i manjku (n)ovaca/krvi, kako su im visoke kamatne stope na tržištu, moraju otpuštati, smanjivati plaće i sl. Momčini poput Anđelka ni dvoznamenkasta kamatna stopa ne predstavlja problem. Ima sjajnu ideju. Kad je već u banci uzeti će malo veći kredit nego što mu treba za nova kola. Razliku će uložiti u diJonice, novi TV, stereo uređaje, a ostatak u vunene kockice za retrovizor automobila (nije uključeno u standardnu opremu). 

Na kraju će se čuditi k'o pura dreku kada dobije otkaz i nađe se u situaciji da ne može vraćati rate kredita. Ne znam samo čemu se treba čuditi. Dijelovi organizma koji su Anđelku trebali omogućiti posao i stalna primanja su ostali bez (n)ovaca/krvi. Na izdisaju su i imaju tendenciju smanjivanja. Neki Hans iz Šlaba-laba-dorfa je dobio posao jer je Anđelko trošio. Šteta što RH ne proizvodi ništa što bi taj isti Hans kupio. Tada bi i Anđelko iz Čekrčića Donjih imao posao.

Zlato i švicarac -> ne hvala

Evergreen priča o investitoru s Wall Streeta koji je rasprodao sve svoje pozicije nakon što mu je dečko koji čisti cipele sugerirao koje dionice treba kupiti danas se nanovo aktualizira. Povijest se ponovila 2007 - 2008. Ljudi koji imaju veze s tržištem kapitala k'o nilski konj s baletom su mi prilazili s 'dojavama', 'informacijama' i ostalim prekonoćnim investicijskim strategijama koje donose prinose od milijardu posto. Normalno, vremenski rok investiranja -> slijedeći račun za struju i vodu. Čini mi se da nismo izvukli pouku...

Igram košarku. Kada dođe na koš ekipa koja ne zna igrati košarku ja se mičem s terena. Zašto? Vrlo jednostavno, oni su opasni. Usprkos tome što nose dresove NBA igrača, imaju najbolje tenisice i modni flaster ispod oka - ne poznaju pravila igre. Donose nelogične odluke. Postoji vrlo velika mogućnost ozljede. Previše vremena, živaca i ledenih obloga ću potrošiti na saniranje ozljeda. Kakve to sve ima veze s zlatom i švicarcem? Velike. Jako je puno prijavljenih trojki na terenu gdje se igra u zlato i švicarac. Svi čekaju odigrati svoju partiju. Normalno pobijediti i baciti high five k'o na TV-u. No ima jedna mala stvar na koju su zaboravili. Netko s terena mora otići kao gubitnik.

Nekoć davno su ekonomski stručnjaci rekli kako je zlato i CHF sigurna luka u oluji. Tada su vrijedila druga pravila ekonomije. Nije bilo interneta, socijalnih mreža, multikulturalnosti, automatizacije, državne granice i carine su bile visoke i sl. Drugim riječima okruženje je bilo drugačije. Ekonomski modeli koje sam učio na fakultetu danas su primjenjivi k'o Commodore 64 za programiranje u Google-u. Osnovne silnice ponude i potražnje šljakaju. Ostale dogme bi valjalo preispitati.

Svi su sada pojurili u dvije sobe. Nad jednom piše 'ZLATO' nad drugom 'CHF'. Nekako me to sve podsjeća na crtani film o Popaju. Dominantni alfa mužjaci bi se ljubili bez majce s Olivom za koju su čuli da se nalazi u određenoj sobi pa brže bolje pojure kroz vrata iste. Na kraju njih 50 zapne na ulazu. Samo im gole guzice ostanu van sobe i ne mogu proći kroz vrata. Noge im 'šlajfaju' po zraku u prazno. Nitko od njih si prije zaleta na vrata nije postavio pitanje: Je li se Oliva nalazi u toj sobi? Ima li Oliva dovoljno ljubavi za sve nas? Tko mi je uopće rekao da se Oliva nalazi u toj sobi i mogu li ja toj osobi vjerovati? Kako to već biva u crtanom -> kada masa na kraju uđe u sobu Olive tamo nema. Ona s Popajem otvara konzervu špinata negdje daleko od gužve.

Sjedim i pijem jutarnju kavu. Oko mene nilski konji u baletnoj odori raspravljaju o strategijama koje državnici G-7 zemalja trebaju poduzeti. Monetarne politike koje centralne banke trebaju implementirati. Ukratko - beskrajno su upućeni, pametni, informirani... Jedan drugome savjetuju gdje zamijeniti eure za švicarce jer je to prava valuta. Brže bolje trk. Još malo pa nestalo. Razmišljaju o skupljanju zlatnih zubiju po selu, taljenju istih i pretakanju u poluge. I tako iz dana u dan. Samo se lica mijenjaju, tema ostaje ista. Kako zadovoljiti toliku potražnju? Jednostavno. Švicarska Vlada će zaposliti sestru od Kralja Mide. Što ona dotakne pretvara se u CHF. Zaposlili bi oni i Midu, ali toga su se sjetili ranije zlikavci s Wall Streeta. Navodno je viđen kako baulja uokolo i hvata što stigne.

Nisam bio na čišćenju cipela jutros (nosim japanke, ljeto je i sjedim na plaži). Previše je naslovnica novina s bombastičnim natpisima o toj temi. Previše rasprava u opskurnim birtijama. Nisam dobio nikakvu 'dojavu', 'tip' ni 'insajdersku', zdrav razum mi kaže da je vrijeme za puhanje u trubu i povlačenje. Ne kažem da ne postoji određeni up-side potencijal na trenutnim razinama, ali vjerujem da je isti kratkog daha. Kažu stihovi: "...it's not the fall that hurts, it's when you hit the ground...".

Švicarci o CHF-u... bome nije ni njima svejedno

Swiss National Bank je prije par minuta dala sljedeću objavu: http://www.snb.ch/en/mmr/reference/pre_20110803/source/pre_20110803.en.pdf


Izdvajam:

The Swiss National Bank (SNB) considers the Swiss franc to be massively overvalued at present. This  current strength of the Swiss franc is threatening the development of the economy and increasing the downside risks to price stability in Switzerland. The SNB will not tolerate a continual tightening of monetary conditions  and is therefore taking measures against the strong Swiss franc.

Postoji mogućnost (dosta velika ukoliko djelovanje centralne banke poluči uspjehom) da ovo pritisne tečaj CHF/HRK na niže razine. Normalno, na HRK će se to odviti posredno preko kretanja EUR/CHF.

Svi dužnici s CHF-u valutnom klauzulom počnite razmišljati o tome da pošaljete čokoladu (s lješnjacima ili bez ovisno o afinitetu) na adresu SNB-a. Fingers crossed!

Hmeljovka i efikasnost

Početkom 2010. sam bio u Amsterdamu, Nizozemska i završio u jednoj pivnici. Sam prostor je veličine polovice nogometnog igrališta (ako ne i veće; pogledati ovaj LINK), a zaposlene su samo dvije zgodne konobarice (doduše imaju još jednog rmpaliju koji sjedi po strani ukoliko nešto krene po zlu, a ujedno pušta muziku). Koncept je kako slijedi: Veliki prostor krcat LCD TV-ima na kojima se vrti sport. Na samom ulazu te dočekuje djevojka i uz osmijeh voditi do prvog slobodnog stola. Po putu do stola uzme narudžbu. Smješta te za najbliži stol do šanka neovisno ima li već netko za tim stolom. Nas je bilo četvero, a Katja (ima name-tag koji je postavljen tik do srca; na vidljivom mjestu) nas je smjestila za stol gdje je stajao i uživao pivo nekakav talijan (skužili nacionalnost po psovkama nakon nepravedno dosuđenog faula na Interovom igraču). Čim nas je dopratila odlepršala je prema šanku (po putu pokupila par praznih krigli) te stavila pive da se toče. Dok su se točile pive otišla je do druge ekipe i uzela nove narudžbe. Veselo nam je donijela pivo i naplatila račun u koji je bio uračunat i njezin osmijeh (opravdano).

Prođe vrijeme, dođe rok - eto Katje skok na skok. Došli smo dva gutljaja pred dno krigle i Katja se stvori pred nama. „Što ćete popiti dečki? Još jedno?“. Nas troje smo potvrdno kimnuli glavom. Četvrti je rekao da će preskočiti. Katja ga je pogledala ispod obrva, gurnula prste u kosu i rekla „…ma daj nećeš valjda biti party breaker?“ Da je postojala krigla od četiri litre vjerojatno bi ju naručio. Ovako je uzeo pivo od litre, najveće koje su imali. Kada se Katja vratila noseći pivkane pitao sam ju:

-Kako stignete pokriti cijeli bar? Samo ste vas dvije, a birtija je već krcata. U Hrvatskoj od kuda ja dolazim bi u ovakvom prostoru radilo barem 10 konobara (od kojih dvoje imaju pljugu i pilje s šanka), 3 voditelja i sl. Kako uspijete?
-Meni nije u interesu da nas ima više zaposlenih. Ovdje sam da radim i zaradim novce.
-Kako to misliš da ti nije u interesu?
-Gle nas dvije se ubijemo od posla, ali na kraju dana dijelimo zaradu s gazdom. Njemu 50% na kraju naše smjene, a ja i kolegica dijelimo ostatak. Što se njega tiče može nas biti 5 ovdje, ali svih 5 dijeli tih drugih 50%. Ovako dobijem 25% zarade, inače bi dobila 10%. Logično zar ne?
-Ti zemlju. I stignete sve? Noge ti ne otpadnu na kraju dana?
-Ja sam ti ruska turbina. Jesi li čekao pivo duže od 3 minute? Vidiš da je cijeli bar podešen tako da nam je lagano izdavati cugu brzo i efikasno. Od toga živimo. Ulaz/izlaz iz šanka, puno točionika, nema stolca i sl. Nosim tenisice za trčanje jer prođem more kilometara. Da naradim se k'o pas, ali se isplati. Dok sam živjela u Rusiji bila sam gladna. Business stari moj. Pusa idem dalje šljakati.

Imao sam još pokoje pitanje, ali je do tada već istovarila narudžbu i krenula dalje. Nema vremena za gubljenje.

Što želim svim ovim reći? Svoju teoriju da kada stopa nezaposlenosti u RH raste (što je slučaj ukoliko je vjerovati DZS-u) ona zapravo ide prema prirodnim razinama nezaposlenosti. Dosta hrabra izjava. Mogli bi me dočekati s tavom za palaćinke iza ugla i odvaliti po glavi izaslanici s Markova trga. Onako, da  se priberem i dođem sebi.

Hrvatsko gospodarstvo trenutno nema kapaciteta apsorbirati radnu snagu koja je na tržištu. Kako to? Dosta „neproduktivnih“ (shvatite ovo neproduktivnih uvjetno) radnih mjesta je otvoreno za vrijeme kreditnog buma početkom i sredinom 2000-tih godina. Razni shopping centri, auto saloni i sl. Potražnju za tim radnim mjestima su stvorili krediti. Dovoljno je samo pogledati strukturu odobrenih kredita za kristalno jasnu sliku. Nenamjenski krediti, auto krediti i krediti po kreditnim karticama fizičkim osobama čine oko 21% ukupno odobrenih kredita svih hrvatskih banaka. Pali su sa cca 25% od prije par godina – pozitivan trend – kako za koga. Ti krediti se ne koriste za pokretanje proizvodnje i otvaranje novih radnih mjesta u RH. Noup. Novi TV gigantskih dimenzija iz J. Koreje, automobil iz Njemačke, krpice iz Francuske i Italije, mislim da sam dočarao sliku... Kako je došla kriza ljudi su prestali uzimati kredite. Ti isti dućani iz shopping centara su otpustili ljude jer nema više potražnje za njihovim proizvodima. Krediti su presušili, a ni ljudi ih više nisu uzimali. Radna mjesta koja su bila stvorena na polugu (kreditima) su se ponovo ugasila. Prije kreditnog buma je bila određena razina nezaposlenosti koja je umjetno smanjena, sada se vraćamo na te prirodne razine nakon deleveraging-a (nisam našao smislenu 'rvaCku riječ - sori jezikoslovci).

Stvar može biti još gora. Pritisnuta manjkom u proračunskim sredstvima RH će početi (kad-tad) razmišljati efikasnije. Jednostavno je previše birokrata na državnoj sisi. U cilju smanjenja izdataka za plaće država će početi graditi visoke birokratske šaltere bez stolaca koji će imati efikasan ulaz/izlaz. Zaposlenici će dobiti tenisice za trčanje. Što je radilo 5 ljudi raditi će jedna osoba. Ostalih četvero će se naći na tržištu rada. Koje se ispuhalo. Jer je bilo naduto kreditima. Vjerojatnost ovog scenarija efikasne državne uprave u bližoj budućnosti? Mala. Gotovo nikakva. Izborna je godina, a slijedeći Općinski, Gradski, Županijski, Otočni, a i izbor za Miss je odmah iza ugla. Ne valja ljutiti lojalno biračko tijelo.

Eto zašto meni porast nezaposlenosti nije šok. Neefikasno koristimo vlastite resurse. U našoj 'Rvackoj' birtiji gdje se ne zna tko pije, a tko plaća radi 10 konobara, 16 voditelja, 4 DJ-a koji kukaju kako ima puno posla dok za svakim stolom sjedi po jedan gost uživajući produženu kavu. U međuvremenu Katja na kraju dana pljune u ruke i broji svojih 25% eurića.