Potrošačko smo društvo. To je neupitno. Trošimo dok imamo. Kada nestane -> posudimo. Ne želimo se valjda odreći teško stečene navike. Kolektivna manija. "Keeping up with the Joneses" bi bila fraza u engleskom jeziku. U RH ga možemo prevesti u duhu jezika i mentalitetu ljudi kao "Bolji od Anđelka". Označava zdrav kompetitivan susjedski duh. Razvio se u zapadnoj civilizaciji, mi smo ga prilagodili našem krajobrazu. U svojoj suštini označava sljedeće: Anđelko je kupio nova kola. Mercedes. Ima 250 konja. Ja kao njegov susjed ne samo da ga moram pratiti nego bi trebao biti i bolji(!). Odluka je jasna. Prodajem svoj Audi s 200 konja (dvije godine star) i kupujem BMW s 301 konjem (300 ispod prednje haube, 1 iza volana). Normalno, čudotvorni zeleni borić okačen o retrovizor te vunena presvlaka volana uključena. Nemam (n)ovaca da platim razliku. Niđe veze. Ima u banci (n)ovaca. Uzeti ću od tamo. Kamata je jeftina cijena pogleda na Anđelkovo zeleno lice od zavisti kad ujutro vidi parkiranu bemburu ispred garaže.
Složiti ćemo se oko jednoga: kompanije stvaraju radna mjesta, dodanu vrijednost, isplaćuju plaće i sl. Kako bi kompanije radile one trebaju (n)ovce. Gledajmo na novac kao na krv. Krv mora kolati nekim sustavom. Neka banke po tom pitanju onda budu krvožilni sustav. Nisam prvi koji se sjetio ove usporedbe. Mislim da vrlo plastično i jasno odražava stvarnost. Ukoliko kompanije dobivaju (n)ovce/krv mogu raditi i rasti. Kada rastu, one i zapošljavaju. Kada zapošljavaju veća količina ljudi ima primanja. S većom količinom zaposlenih ljudi koji primaju plaću Država može naplatiti više poreza (npr kroz porez na dohodak ili porez na potrošnju kada se te plaće troše). Svi sretni i zadovoljni. Gdje šteka? U strukturi plasmana (n)ovca / krvi u RH.
Bacamo oko na zadnje podatke koje je objavila Hrvatska Narodna Banka o strukturi odobrenih kredita u RH na datum 30.06.2011. (izvor www.hnb.hr)
- Krediti državnim jedinicama - 39.195.713.000 HRK - 14,26%
- Krediti financijskim institucijama - 6.111.911.000 HRK - 2,22%
- Krediti trgovačkim društvima - 104.793.946.000 HRK - 38,13%
- Krediti neprofitnim institucijama - 856.157.000 HRK - 0,31%
- Krediti stanovništvu - 121.333.748.000 HRK - 44,15%
- Krediti nerezidentima - 2.516.034.000 HRK - 0,92%
- UKUPNO ODOBRENI KREDITI - 274.807.509.000 HRK - 100%
Prvo što opasno bode u oko je kuda krvožilni sustav usmjerava krv? Po mom mišljenju 58% ide u dijelove organizma (država, stanovništvo, neprofitne institucije) koji nisu u poziciji napraviti gospodarski zamašnjak i razvoj. Kompanije dobivaju samo 38% tog novca. Bacimo oko na što to stanovništvo troši (n)ovce.
- Stambeni krediti - 57.952.033.000 HRK - 47,76%
- Hipotekarni krediti - 3.046.195.000 HRK - 2,51%
- Krediti za kupnju automobila - 5.389.084.000 HRK - 4,44%
- Krediti po kreditnim karticama - 4.097.665.000 HRK - 3,38%
- Ostali krediti stanovništvu - 50.848.771.000 HRK - 41,91%
- UKUPNO KREDITI STANOVNIŠTVU - 121.333.748.000 HRK - 100,00%
Jasnije? 50% odobrenih kredita stanovnišvtu je nenamjenski (kredit za kupnju automobila smatram u RH nenamjenskim). Te (n)ovce ekipa troši manje više na proizvode koji se ne proizvode u RH poput novih TV-a, automobila, raznih krpica i sl. Laganom matematikom dolazimo do informacije kako je 21% svih kredita u RH odobreno nenamjenski(!)
Pale se lampice? Pa trebale bi. Ali ne one male crveno/zelene. Trebale bi se upaliti velike neonske s zvučnim sirenama. (N)ovce/krv je sustav usmjerio u dijelove organizma koji nisu u funkciji održavanja i rasta sustava. Slikovito? 21% krvi (nenamjenski krediti) je usmjereno u dlake na nožnom palcu organizma zvanog RH. 38% je usmjereno prema srcu, mozgu, plućima... Dugoročno održivo? I don't think so...
I tako je Anđelko zelen od zavisti zbog novog BMW-a s 300 konja (vozačko sjedalo prazno) odlučio da je vrijeme za djelovanje. Neće njega neki Joneses j***vati. Kompanije plaču o nekakvoj nelikvidnosti i manjku (n)ovaca/krvi, kako su im visoke kamatne stope na tržištu, moraju otpuštati, smanjivati plaće i sl. Momčini poput Anđelka ni dvoznamenkasta kamatna stopa ne predstavlja problem. Ima sjajnu ideju. Kad je već u banci uzeti će malo veći kredit nego što mu treba za nova kola. Razliku će uložiti u diJonice, novi TV, stereo uređaje, a ostatak u vunene kockice za retrovizor automobila (nije uključeno u standardnu opremu).
Na kraju će se čuditi k'o pura dreku kada dobije otkaz i nađe se u situaciji da ne može vraćati rate kredita. Ne znam samo čemu se treba čuditi. Dijelovi organizma koji su Anđelku trebali omogućiti posao i stalna primanja su ostali bez (n)ovaca/krvi. Na izdisaju su i imaju tendenciju smanjivanja. Neki Hans iz Šlaba-laba-dorfa je dobio posao jer je Anđelko trošio. Šteta što RH ne proizvodi ništa što bi taj isti Hans kupio. Tada bi i Anđelko iz Čekrčića Donjih imao posao.
Zgodno. Jedino nam nedostaju odgovori na nekoliko temeljnih pitanja, pri čemu bi nam odgovori mogli pripomoći u potrazi za eventualnim smjernicama za dalje djelovanje ili razmišljanje, pri čemo ono buduće mora proizlaziti iz prošloga - pa makar to značilo samo raščišćavanje vrta obraslog korovom kao pretpostavka uočavanja granica vrta, odnosno vlastitih ograda iliti mogućnosti.
OdgovoriIzbrišiElem (oliti - daklen, tj. slijedi nekoliko retoričkih): a) Tko odobrava te kredite? b) Zakaj baš tamo? c) Kada su točno (datum) dobili pravo za takve odluke i tko ih im dade? d) Koje su sadašnje mogućnosti (pravne, jer za političke su uvijek dovoljna samo cohones) promjene tih odluka? e) Hoće li se Božo ili Franjo začuditi ako ih netko mlatne na cesti i kaže - ''to ti je zato jer si bio pohlepan!''?
Sve ove brojke ne znače mnogo ako se ne usporede sa stanjem država s kojima se daju uspoređivati - dakle - s Češkom, Slovačkom, Mađarskom, Slovenijom... I najte zaboraviti: mi ipak živimo u potrošačkom dobu (pamtite li onu lentu vremena sa zida socijalističke škole?), i dok se to ne promijeni ili barem ne poljulja - ulaganja u trajne vrijednosti poput mobitela, auta, skijanja ili vikend odlaska na mjesec - pogotovo će u našem psiho-kulturno-povijesno uvvjetoivanom prostoru - biti nepromijenjena.