Svojedobno sam natipkao mail sljedećeg sadržaja uskom krugu ljudi za koje znam da su svojedobno uzeli kredit u švicarskim francima (CHF):
Bok,
Nemam lijepe vijesti, odnosno očekivanja, pa vama za koje znam (ili pretpostavljam) da imate kredit vezan za CHF, samo pismo preporuke….
Jučer ste sigurno vidjeli da je CHF otišao na visoke razine u odnosu na kunu (HNB srednji tečaj CHF/HRK 6,15). No, kotrljaju se još gadnije vijesti. Sinoć je S&P downgrade-ao Grčki dug za tri noda pa je sada na CCC. Trenutno Grčki vanjski dug ima najlošiji rejting u svijetu (lošiji od Jamaice, Ecuadora, Pakistana…). Njemačka više nije toliko sklona plaćati grčko dokoličarstvo što je vidljivo iz zadnjih postupaka Merkelice. Ukoliko dođe do toga da će privatni sektor raditi bail-out Grčke za očekivati je da će Grčkoj rejting biti spušten na D, oliti default. Tada tek kreće rock 'n' roll.
Navedeno se loše odražava na EUR pa se očekuje daljnje slabljenje EUR u odnosu na CHF. Kako je HRK vezana pupčanom vrpcom za EUR za očekivati je da će i HRK slabiti u odnosu na CHF, oliti za očekivati je da će CHF dodatno jačati u bližoj budućnosti dok se god ne riješi gorući problem Grčke. Ono što je problematika je što nakon Grčke u redu još stoje Irska, Portugal, Španjolska, a ni Italija nije daleko. Vaše plaće su denominirane u kunama. Obveze su vezane za CHF. Valutni rizik je to što ih spaja, a vjerujem da vama ne treba pojašnjavati po tom pitanju detalje. Kako je kuna vezana za EUR izrazito usko (jer održavamo inflaciju pomoću tečajnog monetarnog sidra) vama realno, kretanje valutnog para CHF/HRK uopće nije bitan. Ono na što morate gledati je kretanje EUR/CHF. Odnosno hoće li se gospodarstvo Eurozone pokrenuti. Dodatno tome ide u prilog činjenica da će RH preći na EUR čim se otvori prilika.
Ostavite koju kunu više u novčaniku za slijedećih par rata kredita jer bi moglo ustrebati. Dugoročno (2 – 3 godine) situacija bi se trebala promijeniti ukoliko EU zarula razvoj i gospodarski rast. Navedeno je izrazito moguće i vrlo izgledno ukoliko prođe prijedlog guvernera ECB-a Jean Claude Trichet-a da se EU ujedini i na fiskalnoj razini. Dolazi do veće integracije Europe što bi imalo jako dobre efekte. Tada, po mom mišljenju EUR ide značajno gore u odnosu na CHF.
Što napraviti? Ukoliko želite miran san i fiksiranu ratu to ćete morati platiti prelaskom na EUR (shvatite to kao plaćanje premije osiguranja -> sigurnost košta). Ukoliko vjerujete da će Eurozona krenuti, odnosno da se neće raspasti, držite se CHF-a (ovdje dolazi poskočica od Delboy-a „He who dares…“).
Ukoliko vam mogu nekako pomoći dodatno slobodno me zovite.
Pozz,
Što se od tada promijenilo? EU je ujedinila snage, gurnula ruku dublje u đepeto i izvukla koji euro te spasila Grču. Za sad. Pitanje je samo koliko je to dugoročno održivo? Ni najmanje ukoliko se ne promjeni filozofija zemalja koje troše više nego što mogu proizvesti. Mogu švabe, austrijanci i skandinavci gasiti požar koliko god žele lijevanjem hampera eura ali požar neće biti ugašen dok se filozofija mediternaskih zemalja ne promijeni. Vjerojatnost da se to i dogodi. Vrlo mala. Gotovo nikakva.
Što time mislim? Vrlo jednostavno. U ekonomskim modelima nisu uračunate radne navike mediteranskih zemalja. Ukoliko pogledate u Zemljopisni Atlas (onaj plavi iz srednje škole) vidjeti ćete da su najproblematičnije zemlje pozicionirane uz Sredozemno more. Grčka, Hrvatska, Italija, Francuska, Španjolska, Portugal. Irci nemaju dodirnih točaka s Mediteranom, ali oni imaju svoju priču. Što je to toliko bitno kod tih zemalja što su pisci udžbenika iz Ekonomije zaboravili primijetiti kada su tipkali svoje misli?
Profešurima bi bilo dovoljno jedno ljetovanje u tim krajevima da dobiju osnovni dojam lokalnog mentaliteta. Doduše morali bi se maknuti iz hotela s viškom zvjezdica i prošetati uz obalu. Okorijelim kapitalistima bi trebalo dva, možda tri ljeta. Naime, većini tih mediteranskih ljudi nije na kraj pameti raditi od jutra do sutra u službu njegovog veličanstva profita. Kako je to moguće? Vrlo jednostavno. Ti ljudi ne trče za profitom. Vole ljude i pismu te po njima dane broje (TBF i Lea Dekleva tnx). Mijenjaju 8,5% rasta EBITDA za bukaru vina i par maslina praćenih sirom. I upravo ovdje dolazimo do osnovnog sukoba(!) Sukob životnih filozofija i pogleda na sam život. Dok švabo precizno baca kreditnu karticu da plati svojih 20% računa, mediteranac vulgaris domestikus vrti još jednu turu za ekipu nakon što čuje lake note omiljene pjesme. Živim danas i uživam u tome vs. odričem se danas kako bi mi bilo bolje sutra. Kako to promijeniti? Nikako. Barem ne u kratkom roku.
Upravo taj moment nije moguće kvantificirati i ubaciti u ekonomski model koji se uči na elitnim svjetskim sveučilištima. A skupi konzultanti u još skupljim odijelima to ne kapiraju. Nema tog ekonomskog modela koji će objasniti činjenicu da stanovnik mjesta na otoku gdje se vukovi ljube bez majce (u narodu poznato kao vukojebina) kuka kada dođu turisti od kojih živi.
"-Ala, iden gori na ranč. (kaže Ante dok zabrinuto gleda u svoju čašu vina)
-Kakav ranč čovječe? Pa mi smo u selendri, a ti imaš vikendicu?! (nadobudno pita žitelj većeg grada koji je na godišnjem odmoru)
-Ma sagradija san ranč da se mogu odmoriti od ove gužve za vrime lita. Jedva čekan da prođe sezona i turisti odu.
-Molim? Mjesto vam ima dvije tisuće ljudi. Ni vukovi se tu ne ljube. O kakvoj buci ti pričaš?
-Ma ne razumite to vi iz Grada. Meni triba moj mir..."
Kako to da nema tog modela? Možda jer je taj koji je trebao napisati ekonomski model mediteranskih zemalja zapjevao: "Evo mene dobri ljudi, doša san van na bevandu". I ostao je na toj bevandi, a ujutro mu se nije dalo pisati. Ekonomske modele pišu manje više ljudi u odijelu i kravatama, poslovnim kompletima te finim uredskim cipelama. Na prstima nemaju miris ribe, a sunce im zalazi za dimnjak tvornice -> ne uranja u more. Mislim da vam je jasno što želim reći. Kao da osoba koja je završila srednju mesarsku piše manual za korištenje lasera koji se koristi prilikom operacije rožnice.
Kakve to ima veze s CHF-om (koji je btw još jači u odnosu na mail koji sam svojedobno poslao, a ovdje prikazao)? Vro jednostavne. Ti isti ljudi u odijelima su svojedobno rekli da su CHF, zlato i još neke stvari sigurna luka u vrijeme ekonomske oluje. Ostatak koji su na ta odijela dodali kravate ili broš na komplet slijepo slijede njihove manifeste. Guraju globalni kapital u tom smjeru. Čisti zakon ponude i potražnje. Velika potražnja za CHF ima posljedicu jačanja CHF-a. Simple as that. Ono što me muči u cijeloj priči je sljedeće. Svi su gore. Svi pričaju o zlatu i CHF-u. Po meni je to balon el grande (uz internet socijalne mreže). Vrećica za zamrzavanje. Pušeš u nju zrak i pušeš i pušeš sve do jednog momenta. BUM. Balon se jednom mora ispuhati.
Dok god ti isti u odijelima ne prestanu slijediti zlatno tele koje je opisano u sveučilišnim knjigama CHF i zlato će jačati. Ili do momenta kada onaj (ona) s najljepšom kravatom (brošom) ne kaže kako je kriza gotova. Eto trenutka kada će rata kredita denominirana u kunama pasti. Može Premijerka raditi razne vratolomije. Sve je to kratkog ekonombinacijskog daha. Ukoliko ne dođe do suštinskih promjena koje zanemaruju kratkoročne boljke jer su fokusirane na dugoročne probleme bolje nam je svima sjesti na verandu i brojati valove.
