četvrtak, 22. rujna 2011.

Terapija


Sprema nam se belaj. To je neupitno. Sada je samo pitanje hoćemo li manje ili više fasovati.

Na žalost (veeeliku žalost) gradacija stupnja fasovanja ovisi o političkim odlukama. Političke odluke su vođene političkim, a ne ekonomskim motivima. Ima samo jedan problem, a taj problem je velik. Bliže nam se izbori. Što to konkretno znači za nas? Par bitnih stvari:

a) toviti ćemo prasića pred sam Božić (razne beneficije širokom krugu glasačkog tijela) što će nam se u budućnosti odbiti o glavu
b) povećanje državne potrošnje (zar već sada udio državne potrošnje u strukturi BDP-a nije pretjerana?!) koja će se financirati novim zaduživanjem ili povećanjem poreza
c) Zadnjih već par tjedana (mjeseci) se ne radi ništa radi izbora – nakon što prođu izbori nova Vlada će tražiti genetlemanskih 100 dana poštede (100 dana = 3 mjeseca i 10 dana i već smo u drugom kvartalu 2012-te). Drugim riječima nema nikoga za kormilom do drugog kvartala 2012. Pardon. Osobe koje su za kormilom su se spustile u potpalublje i dodvoravaju se mornarima natankavajući ih lošim rumom.
d) Ovo je prokleto krivo vrijeme za takve poteze… ovu točku „d)“ sada mogu baciti na copy/paste jedno malu milijardu puta.

Cijeli svijet strepi gdje će se otvoriti nova crna rupa u svjetskoj ekonomiji koja će usisati ovo malo zdrave privrede što je ostalo. Gledaju kako začepiti i pokrpati rupe u brodu koji pušta na sve strane. Trude se svatko na svoj način.

Što se zbiva u RH? Unajmili smo bend koji će svirati do kraja. Lijepo je tonuti uz zvuke violine. Plemenitije u svakom slučaju nego uz note koje izlaze iz harmonike. Slikovito: Hrvatskoj privredi je dijagnosticiran terminalni stadij raka pluća, kosti, jetre, mozga (slobodno nastavite niz nekim gadnim boleštinama). Doktori su, umjesto da napadnu iz svih oružja i krenu u liječenje operativnim zahvatima kako bi otklonili tumor, propisali lijek koji pacijenta najmanje boli -> dali su mu podrezati malo noktiće na prstima i poslali su ga na frizuru.

Što želim reći? Pacijent je glup. Ne poznaje medicinu. Zato je i došao kod doktora. E sada, treba li se doktor dodvoravati pacijentu kako ga ne bi boljelo ili treba prepisati terapiju koja će ga spasiti (ma koliko god ona bila neugodna)?

2 komentara:

  1. Tekst je iracionalno pesimistički. Nije da cvjetaju ruže ali nije ni apokalipsa. Za deset godina ćemo biti uređena, politički stabilna i relativno bogata država. A do tada, neki na skijanje a neki u štrajk.

    OdgovoriIzbriši
  2. Heh, toliko slusamo o propasti a nikako da dode. Ovu jesen, iduce proljece, i tako u krug. Nas narod je navikao kukati a ja se polako pocinjem navikavati da se na to kukanje ne obazirem. Mi jednostavno ne mozemo propasti. Iako se svojski trudimo.

    Nego,
    a) Dobro je kad se ima s cime tovit prascica.
    b) Kako povecanje poreza prije izbora? Zaduzivanje? Dobro je da se mozemo zaduziti. :)
    c) Dobro je popiti malo ruma kad ionako nemamo snase zacepiti sve rupe na brodu. Mozda taj brod ipak nije za nas. Preluksuzno. Neki manji bez rupa koji si mozemo priustiti bi bio prikladniji.
    d) Nikad nije pravo vrijeme za takve poteze.

    Optimizma malo. :)

    OdgovoriIzbriši