Hmeljovka i efikasnost

Početkom 2010. sam bio u Amsterdamu, Nizozemska i završio u jednoj pivnici. Sam prostor je veličine polovice nogometnog igrališta (ako ne i veće; pogledati ovaj LINK), a zaposlene su samo dvije zgodne konobarice (doduše imaju još jednog rmpaliju koji sjedi po strani ukoliko nešto krene po zlu, a ujedno pušta muziku). Koncept je kako slijedi: Veliki prostor krcat LCD TV-ima na kojima se vrti sport. Na samom ulazu te dočekuje djevojka i uz osmijeh voditi do prvog slobodnog stola. Po putu do stola uzme narudžbu. Smješta te za najbliži stol do šanka neovisno ima li već netko za tim stolom. Nas je bilo četvero, a Katja (ima name-tag koji je postavljen tik do srca; na vidljivom mjestu) nas je smjestila za stol gdje je stajao i uživao pivo nekakav talijan (skužili nacionalnost po psovkama nakon nepravedno dosuđenog faula na Interovom igraču). Čim nas je dopratila odlepršala je prema šanku (po putu pokupila par praznih krigli) te stavila pive da se toče. Dok su se točile pive otišla je do druge ekipe i uzela nove narudžbe. Veselo nam je donijela pivo i naplatila račun u koji je bio uračunat i njezin osmijeh (opravdano).

Prođe vrijeme, dođe rok - eto Katje skok na skok. Došli smo dva gutljaja pred dno krigle i Katja se stvori pred nama. „Što ćete popiti dečki? Još jedno?“. Nas troje smo potvrdno kimnuli glavom. Četvrti je rekao da će preskočiti. Katja ga je pogledala ispod obrva, gurnula prste u kosu i rekla „…ma daj nećeš valjda biti party breaker?“ Da je postojala krigla od četiri litre vjerojatno bi ju naručio. Ovako je uzeo pivo od litre, najveće koje su imali. Kada se Katja vratila noseći pivkane pitao sam ju:

-Kako stignete pokriti cijeli bar? Samo ste vas dvije, a birtija je već krcata. U Hrvatskoj od kuda ja dolazim bi u ovakvom prostoru radilo barem 10 konobara (od kojih dvoje imaju pljugu i pilje s šanka), 3 voditelja i sl. Kako uspijete?
-Meni nije u interesu da nas ima više zaposlenih. Ovdje sam da radim i zaradim novce.
-Kako to misliš da ti nije u interesu?
-Gle nas dvije se ubijemo od posla, ali na kraju dana dijelimo zaradu s gazdom. Njemu 50% na kraju naše smjene, a ja i kolegica dijelimo ostatak. Što se njega tiče može nas biti 5 ovdje, ali svih 5 dijeli tih drugih 50%. Ovako dobijem 25% zarade, inače bi dobila 10%. Logično zar ne?
-Ti zemlju. I stignete sve? Noge ti ne otpadnu na kraju dana?
-Ja sam ti ruska turbina. Jesi li čekao pivo duže od 3 minute? Vidiš da je cijeli bar podešen tako da nam je lagano izdavati cugu brzo i efikasno. Od toga živimo. Ulaz/izlaz iz šanka, puno točionika, nema stolca i sl. Nosim tenisice za trčanje jer prođem more kilometara. Da naradim se k'o pas, ali se isplati. Dok sam živjela u Rusiji bila sam gladna. Business stari moj. Pusa idem dalje šljakati.

Imao sam još pokoje pitanje, ali je do tada već istovarila narudžbu i krenula dalje. Nema vremena za gubljenje.

Što želim svim ovim reći? Svoju teoriju da kada stopa nezaposlenosti u RH raste (što je slučaj ukoliko je vjerovati DZS-u) ona zapravo ide prema prirodnim razinama nezaposlenosti. Dosta hrabra izjava. Mogli bi me dočekati s tavom za palaćinke iza ugla i odvaliti po glavi izaslanici s Markova trga. Onako, da  se priberem i dođem sebi.

Hrvatsko gospodarstvo trenutno nema kapaciteta apsorbirati radnu snagu koja je na tržištu. Kako to? Dosta „neproduktivnih“ (shvatite ovo neproduktivnih uvjetno) radnih mjesta je otvoreno za vrijeme kreditnog buma početkom i sredinom 2000-tih godina. Razni shopping centri, auto saloni i sl. Potražnju za tim radnim mjestima su stvorili krediti. Dovoljno je samo pogledati strukturu odobrenih kredita za kristalno jasnu sliku. Nenamjenski krediti, auto krediti i krediti po kreditnim karticama fizičkim osobama čine oko 21% ukupno odobrenih kredita svih hrvatskih banaka. Pali su sa cca 25% od prije par godina – pozitivan trend – kako za koga. Ti krediti se ne koriste za pokretanje proizvodnje i otvaranje novih radnih mjesta u RH. Noup. Novi TV gigantskih dimenzija iz J. Koreje, automobil iz Njemačke, krpice iz Francuske i Italije, mislim da sam dočarao sliku... Kako je došla kriza ljudi su prestali uzimati kredite. Ti isti dućani iz shopping centara su otpustili ljude jer nema više potražnje za njihovim proizvodima. Krediti su presušili, a ni ljudi ih više nisu uzimali. Radna mjesta koja su bila stvorena na polugu (kreditima) su se ponovo ugasila. Prije kreditnog buma je bila određena razina nezaposlenosti koja je umjetno smanjena, sada se vraćamo na te prirodne razine nakon deleveraging-a (nisam našao smislenu 'rvaCku riječ - sori jezikoslovci).

Stvar može biti još gora. Pritisnuta manjkom u proračunskim sredstvima RH će početi (kad-tad) razmišljati efikasnije. Jednostavno je previše birokrata na državnoj sisi. U cilju smanjenja izdataka za plaće država će početi graditi visoke birokratske šaltere bez stolaca koji će imati efikasan ulaz/izlaz. Zaposlenici će dobiti tenisice za trčanje. Što je radilo 5 ljudi raditi će jedna osoba. Ostalih četvero će se naći na tržištu rada. Koje se ispuhalo. Jer je bilo naduto kreditima. Vjerojatnost ovog scenarija efikasne državne uprave u bližoj budućnosti? Mala. Gotovo nikakva. Izborna je godina, a slijedeći Općinski, Gradski, Županijski, Otočni, a i izbor za Miss je odmah iza ugla. Ne valja ljutiti lojalno biračko tijelo.

Eto zašto meni porast nezaposlenosti nije šok. Neefikasno koristimo vlastite resurse. U našoj 'Rvackoj' birtiji gdje se ne zna tko pije, a tko plaća radi 10 konobara, 16 voditelja, 4 DJ-a koji kukaju kako ima puno posla dok za svakim stolom sjedi po jedan gost uživajući produženu kavu. U međuvremenu Katja na kraju dana pljune u ruke i broji svojih 25% eurića.